Постови

Приказују се постови за март, 2018

Najveći srpski mučenik dvadesetog veka

Слика
Redakcija časopisa Pogledi jedna je od retkih u Srbiji koja se od svog osnivanja 1982. godine u Kragujevcu bavila borbom za istorijsku istinu povodom Drugog svetskog rata, koja je decenijama prikrivana i krivotvorena od strane istorijskih pobednika. Otvaranjem starih arhiva i pronalaženjem do tada nepoznatih dokumenata o četničkom pokretu, ona je marljivim radom podizala svest u narodu, kojem je zvanična propaganda putem televizije i drugih glasila ispirala mozak. U tom pogledu knjiga naslovljena General Draža Mihailović, sa opštom istorijom četničkog pokreta , autora Miloslava Samardžića, rezultat je ovog napora. Dragoljub Draža Mihailović je rođen 27. aprila 1893. godine u Ivanjici. Završio je Drugu beogradsku gimnaziju a potom i Vojnu akademiju. Učestvovao je u svim srpskim ratovima dvadesetog veka -  Prvom i Drugom Balkanskom ratu, Prvom Svetskom ratu (u kojem je prošao kroz albansku golgotu) i konačno, Drugom svetskom ratu. Bio je poznat po progresivnim vojnim teorijama i k

The most complete fighter in the world

Слика
A heavyweight boxing champion gets convicted of rape and sent to a prison that is also a staging grounds for an illegal organization of boxing matches by the mafia. The champ, ''Iceman" Chambers, (played by Ving Rhames) is arrogant and conceited. He doesn't like that there is a reigning prison champion (Wesley Snipes) and intends to show everyone who is boss. What ensues is a lot of thuggery, verbal insults and of course, fist-fighting. That is the plot of the 2002 movie Undisputed , in a nutshell. An average martial-arts/prison/action flick on its own, what it did was create a whole saga of direct-to-video sequels with a cult audience. It also bore a touch of irony because Wesley Snipes did end up in jail in real life - for tax evasion, a couple of years after making this movie. The sequel, Undisputed II: Last Man Standing , had a new director, Isaac Florentine, who would keep the director's helm for two more movies after this one; and a new cast: Michael Ja

An Ode to Madness

Слика
Six days ago, on March 8th (not a coincidence), Netflix viewers were treated to another binge fest opportunity in the form of the second season of Jessica Jones , based on the Marvel heroine of the same name. Created by a woman (Melissa Rosenberg), and directed mostly by women (12 out of 13 episodes), it was a testament to girl power but also a visual treat for us men who could enjoy Krysten Ritter's doe-eyed beauty in portraying the emotionally fragile protagonist, or Rachael Taylor's fierce and sexual good looks comparable only to that of a lioness, in her role as Trish. Whereas the first season of the show was marked by a compelling and intelligently written story, terrifying villain, a chilling horror atmosphere and a masterful exploration of the theme of rape, thus making it, in my opinion, the best out of all the Marvel shows aired on Netflix, it also raised the bar pretty high. So high in fact that it was pretty unrealistic to expect a repeat. Instead, we got 13 ho

Patriotism and death

Слика
Suicide in the form of seppuku or hara-kiri as the tradional means, or locking yourself up in the car with your whole family and letting the toxic fumes from the exhaust pipe blow your candle out as the contemporary one, is an integral part of Japanese culture. Nobody expressed it better, both in the field of literature and real life, than the writer Yukio Mishima (1925-1970). A traditionalist and supporter of the emperor and his divine ordinance in post-World War II Japan, a practitioner of kendo and bodybuilding conveying an image of masculinity and soldierly demeanor, but at the same time openly bisexual (he came forth with his sexual urges towards men in his first book, Confessions of a Mask ), Mishima (real name Kimitake Hiraoka) was a fascinating and controversial figure. His attempted coup d'etat, followed by his ritual suicide in 1970 shocked the world and made for a spectacular exit from the world of the living of one of the best Japanese writers in the 20th century.

Šta ne sme čovek kada ima vlast

Слика
Dobrica Ćosić (1921-2014) je bio srpski i jugoslovenski pisac, političar i prvi predsednik Federalne republike Jugoslavije u periodu 1992-93. Istaknut i aktivan podjednako u polju književnosti kao i u politici, u njegova najpoznatija dela se ubrajaju Koreni (1954), Deobe (1961), Vreme smrti (1972, 1975, 1977), Vreme zla (1985, 1986, 1990) i Vreme vlasti (1996, 2007). Prvi tom ovog poslednjeg romana objavio je tokom famoznih devedesetih, u vreme kada je stara komunistička vlast sa Titom na čelu, čiji je on bio miljenik, već bila prošlost, a nova pod Miloševićem ga se odrekla. U pozno doba svoje spisateljske karijere Ćosić odlučuje da se oproba u žanru postmodernizma, ili je možda bolje reći da je uveo neke od tehnika tog pravca u svoj književni stil. To se ogleda u sledećem: - jedan od likova u romanu je on sam, doduše nazvan samo 'piscem'; tako mu se obraćaju članovi porodice Katić čije je pretke opisao u knjizi Koreni i čiju sudbinu opisuje sada - upotreba tehn

Borac za izgubljene slučajeve

Слика
Otkako postoji, Holivud je bio pun buntovnika i nepodobnih - glumaca, reditelja i scenarista koji su se protivili glavnotokovskim idejama i pritiscima producenata, trudeći se da proguraju svoju viziju na filmskom platnu i tako očuvaju autorski integritet pa i dušu. Među ovima se svakako ističe može biti  i najveći pobunjenik ikada, režiser i scenarista Sem Pekinpa (1925-1984). Večito u svađi sa producentskim naredbodavcima i nalogodavcima, okončao je svoju burnu karijeru podlegavši posledicama nezdravog života, oličenog u uživanju alkohola i droga. Junaci njegovih filmova su mahom gubitnici i usamljenici koji pokušavaju da iznađu kakav-takav kodeks časti i morala u jednom mračnom i beznadnom svetu merkantilizma i nasilja. S obzirom na interesovanje za ove istorijske gubitnike mnogi od njegovih filmova imaju revizionističku notu, pogotovo oni iz vestern žanra. Tako je u svom čuvenom filmu Pet Geret i Bili Kid predočio drugačiju viziju čuvene priče iz američkog folklora o pobunjen

Četvrta politička teorija

Слика
Aleksandar Dugin (rođen 1962) je ruski politički analitičar i filozof, danas najpoznatiji po kritici unipolarnosti u svetskoj geopolitici, protiveći se ulozi Amerike kao svetskog policajca, i on se, sledstveno tome, implicitno postavlja kao Putinov apologeta. Ponikao u Sovjetskom Savezu, bio je filozofski obrazovan u marksističkoj školi a kasnije je postao osnivač Nacionalne boljševičke partije i Evroazijske partije. Nedavno je u Beogradu bio gost na jednoj tribini gde je održao predavanje o svojoj četvrtoj političkoj teoriji , što je i naslov njegove knjige u kojoj pomenutu teoriju obrazlaže. Dugin polazi od postavke o trima dominantnim političkim teorijama devetnaestog i dvadesetog veka a to su: 1. Liberalizam 2. Komunizam (socijalizam) 3. Nacional-socijalizam/Fašizam Treća i najmlađa teorija je poražena u Drugom svetskom ratu a druga, komunizam, padom Sovjetskog Saveza. Pokazalo se da je istorijski pobednik liberalizam, koji se postavlja kao univerzalni princip koji treba