Постови

Propast Igre prestola: Vatra i krv

Слика
U nedelju, 27. avgusta 2017, završena je sedma sezona serije Igra Prestola . Pošto je ona adaptacija dela fantastike, treba prvo reći nešto o tom žanru, kako bismo razumeli u kakvom je položaju bilo koja adaptacija bilo kog romana fantastike u odnosu na druge žanrove. Žanrovska književnost je za razliku od visoke, ''ozbiljne'' književnosti, određena smernicama i preduslovima konkretnog žanra kojem pripada. Detektivski roman mora imati lik detektiva, centralnu misteriju, lik zločinca, proceduru istrage (konvencionalnim ili nekonvencionalnim sredstvima) i druge žanrovske trope. Ja takav roman čitam kada želim da uživam u priči te vrste, u osećanju misterije i napetosti, u tome da krivca konačno stigne kazna. A kada želim da čitam roman u kome se pojmovi krivice i kazne dijalektički razmatraju i preispituju u umu jednog prestupnika, onda čitam '' Zločin i kaznu '' od Dostojevskog. Taj roman svoju veličinu crpi upravo iz činjenice da su ta dva pojma re...

VALIS: Naučnofantastični misticizam Filipa K. Dika

Слика
Filip K. Dik (1928 - 1982) je jedan od najčuvenijih pisaca naučne fantastike u dvadesetom veku, čije su knjige i kratke priče doživele veliki broj filmskih adaptacija. Najpoznatiji film inspirisan njegovim delima je svakako Blade Runner a tu su i Total Recall , Minority Report , A Scanner Darkly , The Adjustment Bureau i drugi. Dok su njegove kolege iz žanra naučne fantastike, poput Stanislava Lema, Artura Klarka i Isaka Asimova, u svojim delima stavljali naglasak prevashodno na tzv. tvrdu nauku, ono što je empirijski proverljivo i što ostaje u prilično uskim okvirima egzaktne nauke, a sve što je van tih granica proglašavali (makar za sada) nesaznatljivim i nenaučnim, za Dika se može reći da ga je upravo transcendiranje onoga što je vidljivo i opipljivo najviše i zanimalo tokom spisateljske karijere. Tamo gde su Lem, Klark i Asimov suvi racionalisti, skrušeni pred granicama razuma, a opet veliki optimisti po pitanju blagodati koje nauka pruža čovečanstvu, Dik se okreće religiji i mis...

Princip Talosa

Слика
The Talos Principle je video igra hrvatskog razvojnog tima Croteam koji je odranije poznat po akcionoj igri Serious Sam . Dok se najpoznatija srpska kompanija koja pravi video igre, Nordeus , bavi razvojem naslova za mobilne telefone i Fejsbuk i izbacuje derivativne tvorevine kao što je Football Manager, naša katolička braća iz Hrvatske su uspela da naprave sjajnu igru za Windows u kojoj je akcenat na rešavanju logičkih zagonetaka a narativ obiluje referencama na istoriju filozofije, religije i uopšte ljudske kulture kroz vekove. U grčkoj mitologiji Talos je bio gigantska mašina od bronze stvorena da brani Evropu, majku kritskog kralja Minoja. Na jednom od sačuvanih srebrnih novčića prikazan je sa krilima anđela. U samom naslovu igre odmah se dakle pravi aluzija na mašinu koja je stvorena zarad neke svrhe. Igra počinje u prelepom grčkom vrtu gde igrač dobija kontrolu nad stvorenjem koje izgleda kao robot ali koje je sposobno za nezavisno razmišljanje i donošenje sudova. Prva st...

Hrišćanski misticizam: Majstor Ekhart

Слика
Ekhart fon Hohajm, poznatiji kao majstor (ili maestro, meštar) Ekhart, bio je nemački teolog, filozof i mistik koji je živeo i stvarao u Nemačkoj u trinaestom i četrnaestom veku. On je samo jedan od mnogih hrišćanskih mislilaca sa nemačkog govornog područja čije ideje vrše veliki uticaj na mnoge koji su živeli posle njega (nalazimo ga kod Šopenhauera, Junga) ali i sam se nadovezuje na one koji su došli pre njega - Parmenid, Platon, Sveti Avgustin. Papa Jovan XXII je posebnom bulom osudio mnoga Ekhartova učenja kao jeres a sumnja se da je ubijen na putu u Avinjon kuda se zaputio da se brani od optužbi, možda od strane svog neprijatelja, nadbiskupa Hajnriha Drugog. Sa nekim od spornih Ekhartovih učenja možemo se upoznati kroz knjigu Sve što saznajemo saznaje nas , objavljenoj ove godine u izdanju Službenog glasnika. U poglavlju O ćutanju i skrivenoj reči Ekhart govori o ćutanju i tišini kao situaciji u kojoj nam se Bog zapravo obraća. S njim ne možemo komunicirati tamo gde je buka ...

Gradovi i himere Jovana Dučića

Слика
Jovan Dučić (1874 - 1943) je bio veoma značajan srpski pisac, pesnik i diplomata. Nominalno je pripadao modernističkom pokretu u književnosti ali mnogi njegovi estetski i politički stavovi su eksplicitno romantičarski. Poreklom iz Bosne, sa sobom je celog života nosio veliki nacionalni ponos i ljubav prema srpskom narodu, pogotovo imajući u vidu da je diplomirao pravo na univerzitetu u Ženevi i da je bio pravi mondenski čovek, koji je proputovao ceo svet i bio odličan poznavalac evropske kulture i judeo-hrišćanskog nasleđa. Njegova knjiga Gradovi i himere (1930) je zbirka putopisnih pisama koja je sačinio u raznim gradovima i državama Evrope i Bliskog istoka: na švajcarskim Alpima i u Ženevi, u Parizu, na Krfu, u Rimu, na Delfima, u španskoj Avili, grčkoj Atini, Jerusalimu i Kairu. Himere iz naslova se odnose na optičke i olfaktorne iluzije u svakom od gradova usled prelamanja svetlosnih zraka, specifičnog položaja koji posmatrač zauzima u odnosu na pejzaž ili nekog trećeg uzrok...

EVO 2017

Слика
Prethodnog vikenda (14-16 jul) održan je EVO turnir u borilačkim igrama koji se svake godine tradicionalno organizuje početkom ili sredinom jula u Las Vegasu, o čemu sam već pisao. Na glavnoj bini održana su nadmetanja u osam različitih video igara, uz mnoge manje turnire sa strane. Prvo takmičenje koje je završeno bilo je u igri King of Fighters 14, veoma popularnoj u Kini, u kojoj svaki igrač sastavlja tim od tri različita borca. Nezvanično najbolji KoF igrač svih vremena je Kinez Xiao Hai koji je pred ovaj turnir objavio veoma arogantne izjave na Tviteru, tvrdeći da će ga sigurno on osvojiti jer ne vidi ko uopšte može da mu se suprotstavi. Međutim, u finalu je izgubio od svog kineskog zemljaka iz Tajvana, ET-a, što je samo jedan u nizu slučajeva da se zadovolji pravda u smislu da igrač koji se loše ponašao, verbalno vređao druge igrače ili organizatore turnira, na kraju izgubi na najbolniji način, u samom finalu. Pobednik nadmetanja u Guilty Gear Xrd Revelator 2 bio je Ja...

Anđeo atentata: smehotresni bosanski lonac

Слика
Bosanski lonac je specifično jelo nastalo u staroj Jugoslaviji za potrebe vojnika JNA, u koje se stavljalo sve što bi u tom trenutku kuvaru stajalo na raspolaganju. To je dakle jedna haotična gomila svega i svačega, bez nekog rukovodećeg principa, gde sve dolazi u obzir, pa se tako može primeniti i na postmodernističku književnost. Naš verovatno najznačajniji pisac iz tradicije postmodernizma jeste Svetislav Basara. Svaka njegova knjiga je pisana tim stilom, i on spada u grupu pisaca kao što su Tomas Pinčon, Kurt Vonegat, Viktor Peljevin i drugi. Jedna od najznačajnijih karakteristika postmodernizma u književnosti je poigravanje istorijskom građom. Istorija je nastala kao pseudo-nauka, istoričari su najvećim delom bili konkubine moćnika, a slobodno se može reći da status čiste nauke ona nije stekla do dana današnjeg, a verovatno nikada i neće pa joj se u skladu sa tim možemo narugati, pogotovo jer se na taj način podsmevamo i političarima koji je koriste kao argument u svojoj bo...

Solaris

Слика
Na pitanje o tome koja materija je obrađena u nekom remek-delu, odgovor je uvek isti: SVE. Preciznije, sve ono što vredi, što je bilo, što jeste i što će biti. Ono što je večno prisutno i jedino zaista važno. Neprolazno. Tako je i sa Solarisom . Solaris je film čuvenog sovjetskog režisera Andreja Tarkovskog iz 1972. godine i adaptacija istoimene knjige Stanislava Lema, pisca naučne fantastike iz Poljske. Za razliku od Lemove knjige koja ipak pati od stilskih nedoslednosti i žanrovskih balasta, film Tarkovskog krasi njegov osobeni vizuelni stil i rediteljski postupak. Kretanje kamere je sporo, kao i čitav ritam filma. Atmosfera se gradi postepeno i sve je usmereno na to da se u gledaocu izazove jedno visceralno, duboko lično iskustvo, koje naravno nije lako rečima opisati, kao što je i tematika filma najbolje iskazana kroz same tehnike prikaza, slike i zvuke. Ne činimo joj pravdu ako je svedemo na reči, jer je ona u velikoj meri o osećanjima, tačnije osećanju ljubavi. Ona ...

Prljavi Hari - Ideologija psa ovčara

Слика
Nakon Drugog svetskog rata došlo je do pojave posebnih žanrova u filmskoj umetnosti, namenjenih određenom tipu publike. Tako je nastao serijal filmova o Džejmsu Bondu, za uživaoce petparačkih priča koji vole da se makar samo tokom gledanja filma poistovete sa špijunom sa dozvolom za ubijanje koji koristi prednosti ogromnog državnog budžeta odvojenog za zakulisne radnje, vozi skupa kola, pije najbolji alkohol i taslači najlepše žene. Nasilni likovi, koji smatraju da je muški i ispravno razmirice rešiti pesnicama, mogli su da uživaju u filmovima o borilačkim veštinama. A tu su i američki revolveraši, ljudi kojima je pravo nošenja oružja svetije od bilo čega drugog, među kojima prednjače krvožedni Teksašani (oni koji su Džej Ef Keju napravili sačekušu u Dalasu). Upravo za njih je snimljen Prljavi Hari. Prvi film u serijalu, Dirty Harry , u bioskope je izašao 1971. godine. Inspektor Hari Kalahan stupa na scenu kao policajac s kojim nema šale, bez milosti za ljudski šljam. Naoružan je...